MisterijePanoramaZavere

Kontrola uma: čovek superoružje

Jedan od događaja koji je uzdrmao drugu polovinu 20. veka je ubistvo trudne glumice Šeron Tejt, supruge daleko popularnijeg Romana Polanskog. Ubistvo je organizovao Čarls Menson  bivši američki muzičar i kriminalac, najpoznatiji kao osnivač i vođa kvazi-hipijevske komune pod imenom „Porodica“ čiji su pripadnici, po njegovom naređenju, u leto 1969. počinili seriju višestrukih ubistava u Los Angelesu, čija je najpoznatija žrtva pomenuta glumica.

Kada su stigli na imanje glumice Šeron Tejt, uzimali su na „gomile“ acida i svaki član Porodice imao je dodatni set odeće. Bilo je to leto 1969. godine. Kada je porodica Menson napustila rezidenciju Šeron Tejt, trudna glumica je pronađena iskasapljena sa još nekoliko njih u masovnom ubistvu koje je šokiralo naciju. Ono što je kasnije postalo poznato kao Tejt-LaBjanka ubistva, bilo je u stvari pokušaj da se započne rat, pri čemu se Čarls Menson nadao da će Crni Panteri biti okrivljeni.

Svastika urezana na Mensonovom čelu se tamo nalazi sa razlogom. Promena ponašanja subjekata je izvedena njihovom izolacijom. Dejvid Koreš i Džim Džouns su to radili. Menson je odabrao Span ranč, napušteni filmski studio usred pustinje gde su sledbenici mogli danim da uživaju u beskrajnim zalihama LSD-a. Tako je Koreš odabrao Vako, a Džouns Gvajanu – izolovana i udaljena mesta.

Ono što je Menson uradio je dokaz da osoba može biti programirana da ubije.

Grupa koja sebe naziva Ujedinjena Amerika je 5. juna 1968. godine održala konferenciju za novinare u Vestvudu, blizu kampa UCLA. To je zapravo samo bio šou za Hildera i Štajnbahera. Pamflet je tačno opisivao pravu prirodu masona i nekoliko njihovih branši, uključujući Iluminate, Teozopiste i Rozenkrojcere. Tačno, Iluminati se jesu pojavili u Bavarskoj 1776. godine pod vođstvom Adama Vajshopta, i tačno je da se ovo okultno bratstvo formiralo zarad satanskog rata protiv hrišćanstva.

Zbog toga su, do 1884. godine, neke evropske države morale da napadnu masone u Holandiji, Austriji, Švajcarskoj, Španiji, Bavarskoj, Savoju i drugim delovima Italije. Napadali su ih bilo kroz zabrane društva kao sloslutnog i zločinačkog, bilo kroz denunciranje u katoličkoj crkvi.

Ipak, bilo je istine u Štajnbaherovom brbljanju: „Uspeh Iluminata leži u navođenju službi programiranih ludaka i ohrabrivanju fantazija iskrenih vizionara ili šema fanatika, laskajući pritom taštini ambicioznih i igrajući na strast za bogatsvom o moći. Na taj način su Iluminati obezbedili na hiljade sledbenika“.

Ubistvo Roberta Kenedija

Nije li čudno što Štajnbaher i Hilder pominju Iluminate 5. juna 1968. godine, na dan ubistva Roberta Kenedija, i to što su prošle godine nakon što je otkriveno da je Siran napravio nekoliko beleški o Iluminatima nekoliko nedelja pre nego što je Robert Kenedi ubijen? Kako su Hilder i Štajnbaher znali da su Iluminati upleteni osim ako im Siran nije bio saučesnik? Siran je zapravo bio Rozenkrojcer, a tvrdio je da je bio član Iluminatija.

Džeri Oven, teleevanđelista Santa Ane, 3. juna 1968. godine je zastao u Los Anđelesu da pokupi garderobu, cipele i bokserice za koje je bio zainteresovan. Planirao je da ih ostavi u Holivudu kako bi ih ukrasio detelinom za boksera po imenu O Rajli.

Kada se zaustavio na crvenom svetlu, dva mladića – od kojih je jedan navodno bio Siran – pitali su za prevoz i uskočili na zadnje sedište bez da su dobili odgovor. Ovi momci su kasnije izašli u Vilširu, Vermont, i viši od njih je počeo da priča sa jednim dobro obučenim tipom od oko 35 godina i „prljavom plavušom“ sa oko 21 godinu. On je primetio da su oni nosili iste okultne medaljone oko vrata. Ovi ljudi su se ponovo pojavili u hotelu Ambasador.

Pri ubistvu RobertaKenedija, moguće je da je pomogla hipnoza. Siran je praktikovao tehnike autohipnoze u danima koji su prethodili atentatu. On i danas koristi sveće i ogledala. Mehanizam okidač je verovatno bilo vino Porto jer se Siran nalazio u kuhinji kratko pre atentata. U njegovom dnevniku je posvuda pisalo „Robert Kenedi mora biti ubijen“.

Iako je policija Los Anđelesa uskoro počela da primenjuje hipnozu u istražnim tehnikama, Siranovi advokati su odbili da njihov klijent bude podvrgnut hipnoterapiji.

Znajući ono što znamo o uslovima hipnoze brojnih ubica Čarlsa Mensona i CIA-inog MK-ULTRA programa kontrole uma koji bi napravili savršenog programiranog ubicu, nije bilo napora da se Siran deprogramira i utvrdi ko ga je poslao i zašto, ili da li je uzimao LSD pre ubistva, ili da se otkrije ko je „Gospodar“ na kojeg se poziva u svojoj svesci, niti da li su on i Džejms Erl Rej bili povezani sa hipnokondicionistom CIA-e, dr Vilijamsom Džozef Brajanom, koji se, ako se sećate, hvalio svojom ulogom u ubistvima pre svoje smrti pod sumnjivim okolnostima u hotelu u Las Vegasu 1977. godine, kada se istraživala povezanost između atentata na Kinga i Kenedija.

U vreme kada su King i Robert Kenedi ubijeni, Mik Džeger je bio prilično umešan u okultno. Anita Palenberg, bivša nemačka manekenka i samoproklamovana veštica je tada spavala sa Kitom Ričardsom i Brajanom Džounsom. Džouns je kasije pronađen mrtav u svom bazenu. Ovaj okultni uticaj se reflektovao na muziku Rolingstonsa nekoliko godina, što se lako uočava u okultnoj pesmi pod nazivom „Simpatije za đavola“.

Džeger u stihovima te pesme daje sažet opis puta đavola kroz istoriju. On u tekstu aludira na to da su ubistva Kenedija i Linkolna povezana, zatim na masone, ali i na naciste i komunističku revoluciju.

Operacija Artičoka

Kasnih pedesetih godina, direktor CIA-e, Alen Dals, eksperimentisao je sa upotrebom LSD-a i hipnoze kako bi programirao ubice u okviru projekta pod nazivom „Operacija Artičoka“. Prvo su eksperimentisali sa obojenim zatvorenicima, a onda su prešli na vojnike iz invazije Zaliva svinja.

Čarls Menson, koji je u to vreme proveo veći deo života u kalifornijskim zatvorima, svedočio je prvobitnom eksperimentu. On je zatim programirao čitavu porodicu ubica koristeći istu tehniku kao CIA – kombinaciju LSD-a i hipnoze. Ova tehnika je iskorišćne pri invaziji Zaliva svinja kako bi se sprečilo da Kastrovi ispitivači otkriju ko je poslao timove CIA/mafije.

Na primer, implantirani posthipnotički predlog može da se iskoristi da se sakrije identitet hipnokondicionera nakon ubistva: „Kada vas upitaju za datum rođenja, vaš um postane prazan. Smejaćete se nekontrolisano i tvrditi da je sve što ste do sada rekli laž“.

Pri programiranim ubistvima, posthipnotički predlozi mogu da se iskoriste kao okidač LSD flešbeka koji će dovesti subjekta u stanje pre ubistva.

Pre programiranja, subjekt se ispituje kako bi se osigurao visok stepen hipnotičke indukcije. Siran Siran je bio na najvišem nivou podložnosti. Imao je disocijativnu ličnost kroz koju se moglo manipulisati. Okidač je mogao biti i vizualan i verbalan.

Postoje slučajevi da su ljudi bili osuđeni zbog korišćenja hiperkondicioniranja da indukuju druge da počine ubistvo. Do dana današnjeg se ljudi stresu kada čuju za zloglasnu sposobnost Čarlsa Mensona da hipnotiše i kontroliše svoje sledbenike. Tokom suđenja, žene sledbenice su brijale glavu i urezivale svastiku na čelo. Još jedan član Mensonove Porodice je kasnije pokušao da ubije predsednika Forda ispred kluba u San Francisku koji je poznat po okultnom poreklu i kao mesto gde se okupljaju sadomazohistički masoni. Ford je bio na listi koju je napravio pravi ubica Džona Kenedija – predsednik Lindon Bejns Džonson. Čak i Menson je znao ko je ubio Kenedija.

Zašto je ubijen Lenon

Zvanično, Lenona je ubio sumanuti Amerikanac, Mark Dejvid Čapman, koji je navodno uobrazio da je on pravi Lenon i da mu je neki glas u glavi rekao da ubije lažnog Lenona.

U intervjuu koji je dao jedanaest godina nakon ubistva, i koji je na zaprepašćenje porodice bio emitovan na dvadesetpetogodišnjicu ubistva(!) Čapman govori kako je ubistvo Lenona bilo njegova životna misija: „Lenon je bio uspešan čovek koji je na neki način imao čitav svet na lancu, a ja nisam bio čak ni karika tog lanca. Nešto u meni se prelomilo“.

Čapman dalje objašnjava: „Obuzelo me je izuzetno osećanje kada se njegov autmobil zaustavio. U tom trenutku sam u glavi začuo glas koji mi je rekao ‘Uradi to! Uradi to’! I kad je on prošao pred mene ja sam izvadio pištolj, uperio u njega i povukao obarač pet puta uzastopno“.
Zvanična istraga o tome šta se stvarno dogodilo, nikada nije vođena. Suđenja i veštačenja, kao ni rekonstrukcije ubistva, nikada nije bilo. Zašto? Zato što je ubica, Mark Dejvid Čapman, odmah priznao da je on to počinio. Čak i ako neki forenzički dokazi to ne potvrđuju, a izjave navodnih očevidaca su dovedene u pitanje kao nepuzdane, odnosno kao moguće nameštene. Ipak, niko još nije tražio reviziju. Naravno, zbog kremacije tela, sada ni nova obdukcija ne bi bila moguća.

Nekoliko nezavisnih novinara, međutim, vodilo je sopstvene istrage. Oni iza kojih je stajao moćan izdavač potvrdilo je da je ubica Čapman, dok su oni slabiji, ali finansijski nezavisniji otkrili nešto drugo.

Novinar istraživač, Salvador Astucia, napiso je knjigu „Ponovna rekonstrukcija Lenonovog ubistva“.

Astucia došao do saznanja o izvršenoj obdukciji i utvrdio da je po ovom nalazu Lenon pogođen u svoju levu stranu, u rame i leđa. Ovo se ne poklapa sa skicom „Njujork tajmsa“ od 10. 12. 1980. napravljenom na osnovu izjave vratara i uviđaja policije.

Zapisnik njujorške policije Astucija je dobio bez problema, ali je otkrio da je on začuđujuće površan. U njemu nema preciznog opisa događaja, gde je ko od aktera stajao, nema izjava svedoka. Zapisnik sadrži samo podatke da je žrtva Lenon, da je ubica Čapman i da je kod istoga u džepu nadjeno 2.201.dolar i pištolj kalibra 38 milimetara. Astucija nije mogao da dobije ni lične beleške policajaca koji su prvi stigli na mesto zločina.
Čapman je, međutim, na saslušanju izjavio da je Lenona ubio, ali ne i da ga je zvao. To bi moglo značiti da se Lenon nije ni okretao i da je na njega pucao neko drugi ko je stajao sa njegove leve strane, a to je bio vratar. Ali ko je vratar, inače glavni svedok ubistva?

U svakom slučaju, Hoze Joakin Sanjenis Perdomo bio je obučeni profesionalni ubica, koji je imao veze sa službom CIA još od američke invazije na Kubu. Čovek baš sa imenom Hoze Perdomo bio 8. decembra 1980. u vreme ubistva Lenona čuvar na kapiju „Dakote“. On je stajao sa leve strane od Lenona.

Hoze Perdomo, vratar, po sopstvenoj izjavi je pre ubistva sa Čapmanom razgovarao o invaziji na Zaliv Svinja i o ubistvu Kenedija!? Zapravo, sve što se zna o ubistvu Lenona ispričao je policiji Perdomo.

Dr Milton Klajn bivši predsednik Američkog društva za kliničku i eksperimentalnu hipnozu izjavio je da on može stvoriti „mandžurijanskog kandidata“ za šest meseci.

Osam godina nakon Lenonovog ubistva detektiv Njujorške policije Artur O’Konor koji je te noći bio ispred „Dakote“, setio se kako mu je tada Čapman izgledao „veoma čudno, kao da je programiran“.

Da li su se 8. decembra pre 30 godina ispred „Dakote“ našli čovek „ispranog mozga“ koji je umislio da je pucao u Lenona i trenirani ubica, koji je stvarno odradio posao za nekoga, pitanje je koje i danas zagovornici teorije zavere postavljaju.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *