IstorijaKultura

Kako je rođenje Bagdada promenilo svet

Ako je Bagdad danas sinonim unutrašnjeg propadanja i nasilja neopisivih razmera, njegovo osnivanje pre 1.250 godina označilo je revoluciju u arhitekturi gradova. Štaviše, bio je simbol civilizacije, jer je ubrzo postao zvezda vodilja u svetskoj kulturi.

Suprotno uvreženom mišljenju, Bagdad je star, ali ne i drevan. Osnovao ga je abasidski kalif Al Mansur “Pobedonosni”, kao novo sedište islamske imperije. U odnosu na druge mesopotamijske gradove, poput Ninive (sedmi milenijum pre nove ere), Ura (četvrti milenijum pre nove ere) i Vavilona (peti milenijum pre nove ere), bio je, takoreći, “nedonošče”.

Iz istorijskih izvora je poznato da je Al Mansur plovio Tigrom tragajući za novom prestonicom i da su mu nestorijanski monasi, koji su u toj oblasti živeli mnogo pre muslimana, savetovali ovu lokaciju zbog povoljnog položaja i klime.
U “Knjizi zemalja”, Jakubi, arapski geografičar i istoričar iz devetog veka, navodi da je Bagdad, budući da je ležao na reci Tigar i u blizini Eufrata, imao potencijala da postane “svetsko raskršće”. U vreme kada je Jakubi pisao, Bagdad, Grad Mira, već je postao centar sveta, prestonica Dar-al-Islama (islamskih zemalja), mesto odakle su potekli brojni naučnici, astronomi, pesnici, matematičari, muzičari, istoričari, zakonodavci i filozofi.

Pošto je odlučio da baš tu podigne svoju novu prestonicu, kalif se posvetio njenom osmišljavanju. Izvori navode da je “Okrugli grad” bio isključivo njegova zamisao. Grad u obliku savršenog kruga bio je svojevrsno priznanje geometrijskom učenju Euklida, čiji je rad proučavao i kome se divio.

Tridesetog jula 762, nakon što su kraljevski astrolozi odredili taj datum kao najpogodniji, Al Mansur je upriličio molitvu Alahu, postavio kamen-temeljac i naredio radnicima da započnu radove.

Masivne zidine od opeke obima 6,5 kilometara koje su nastajale na obali Tigra bile su karakteristično obeležje Al Mansurovog Okruglog grada.

Gradnja u obliku kruga bila je potpuna novina
Al Hatib al Bagdadi, učenjak iz 11. veka čija je “Istorija Bagdada” prava riznica informacija, navodi da je spoljni zid bio visok 24 metra i da je imao puškarnice i bastione. Zidine je okruživao dubok šanac.

Hiljade arhitekata i inženjera, pravnika, stolara, kopača i običnih radnika regrutovane su iz celog Abasidskog kalifata i ciglu po ciglu podigle gradske zidine, nalik na tvrđavu. Bio je to ubedljivo najveći građevinski poduhvat u islamskom svetu. Prema Jakubijevim procenama, u izgradnji je učestvovalo 100.000 ljudi.

Gradnja u obliku kruga bila je potpuna novina. Četiri kapije, koje su bile podjednako udaljene jedna od druge, prosecale su spoljne zidine, odakle su ravni putevi vodili pravo do centra. Kapija Kufa, na jugozapadu, i Kapija Basra, na jugoistoku, obe su izlazile na Kanal Sarat – ključni deo mreže vodenih puteva kojima se voda iz Eufrata sprovodila u Tigar. Kapija Šam (Sirijska kapija), na severozapadu, izlazila je na glavni put za Anbar i kroz pustinjske oblasti vodila do Sirije. Na severozapadu se nalazila Kapija Horasan, koja je vodila do mosta od čamaca preko reke Tigar.

Kupola vidljiva KILOMETRIMA daleko
Takvi mostovi, koji su se sastojali od niza čamaca vezanih jedan za drugi i na koje se naslanjala konstrukcija, bili su jedan od najživopisnijih obeležja Bagdada. Čvršća struktura neće biti viđena sve dok Britanci u 20. veku nisu izgradili gvozdeni most iznad Tigra.

Iz kula iznad kapija pružao se pogled na grad i kilometre gustih vrtova palmi i smaragdnih polja oko Tigra. U poslepodnevnim časovima, Al Mansur se često odmarao u velikoj sali za audijencije iznad stražarske kule na Kapiji Horasan gde je nalazio utočište od omamljujuće vreline.

Četiri glavna puta koja su od kapija vodila u centar grada bila su oivičena arkadama, u kojima su bile smešteni prodavnice i bazari. Manje ulice su izlazile na četiri glavne arterije.

Centar Bagdada sastojao se od ogromnog središnjeg dela, prečnika oko dva kilometra, sa kraljevskom četvrti u samom jezgru. Na rubu su bile palate kalifove dece, kuće za kraljevsko osoblje i sluge, kalifove kuhinje, konjušnice i drugi objekti. U samom centru nalazile su se dve najlepše zgrade u gradu: Velika džamija i kalifova palata Zlatna kapija.

Al Mansurova palata je bila impresivna građevina površine oko 30.000 kvadratnih metara. Možda najupečatljivija njena karakteristika jeste 40 metara visoka zelena kupola iznad glavne sale za prijeme, koja se videla kilometrima daleko i na čijem je vrhu bila skulptura konjanika s kopljem u ruci. Hatib tvrdi da se figura okretala kao vetrokaz, pokazujući kopljem pravac iz koga će se pojaviti kalifovi neprijatelji.

Midhat Paša uništio grad
Mansurova Velika džamija bila je prva u Bagdadu. Zauzimala je površinu od zapanjujućih 8.360 kvadratnih metara, prenoseći Alahu jasnu poruku da su Abasidi njegovi najveličanstveniji i najmoćniji podanici na Zemlji.

Do 766. Al Mansurov Okrugli grad je bio završen. Bio je to veliki trijumf. Arapski pisac, teolog i učenjak Al Džahiz opisao ga je na sledeći način: “Video sam divne gradove, uključujući i one koji su poznati po svojoj izdržljivoj konstrukciji. Video sam gradove u delovima Sirije, u vizantijskim oblastima i u drugim provincijama, ali još nikada ne videh grad toliko visok, tako savršenog kružnog oblika, grad koji se može pohvaliti uzvišenijim prednostima ili ima veće kapije i savršeniju odbranu od Al Zavre, grada Abu Džafara al Mansura.”

Poslednji ostaci Al Mansurovog Okruglog grada uništeni su početkom 1870-tih godina, kada je Midhat Paša, jedan od najistaknutijih reformatora Osmanlijskog carstva, u modernizatorskom zanosu srušio njegove zidine.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *