GeopolitikaVesti

Igre izvinjenja

BEOGRAD/BRISEL – Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg izjavio je danas, posle sastanka sa premijerom Aleksandrom Vučićem, da je Srbija izvoznik stabilnosti u regionu, šta god to značilo.

U neobičnoj izjavi prvog čoveka Sevrnoatlantske vojne alijanse, neko bi mogao da nađe prizvuk empatije, kajanja ili nešto slično. No taj neko bi bio ili naivno neupućen, ili nije živeo nikada na Balkanu, ili bi u krajnjem slučaju bio zlonameran.

Stoltenerg je rekao da Severnoatlantska alijansa poštuje vojnu neutralnost naše zemlje i izrazio žaljenje zbog nevinih žrtava NATO kampanje, odnosno svojevremenog bombardovanja SRJ.

 

Poručio je da NATO poštuje suverenu odluku naše zemlje o vojnoj neutralnosti.

Takođe je podsetio da je svrha i cilj vazdušnih akcija NATO 1999. godine bila zaštita civila, u čemu se, kaže, uspelo.

„Gubitak života nevinih ljudi je bila tragedija i zbog toga duboko žalim“, rekao je šef NATO.

 

„Jako verujem u potencijal saradnje NATO i Srbije, ne možemo da zaboravimo prošlost, ali gledajmo u budućnost“, poručio je Stoltenberg.

On je dodao da NATO poštuje neutralnost Srbije, te da je to suverena odluka jedne suverene države, ali da isto tako pozdavlja dalje jačanje saradnje.

Sve bi bilo u redu da u izjavi Stoltenerga nisu kontradiktornosti sa faktičkim stanjem na terenu. Kako to NATO poštuje neutralnost Srbije i to kao odluku suverene države, kada osnivači i članice tog istog saveza priznaju „Republiku Kosovo“, samo je jedno od pitanja koje nije postavljeno.

Geopolitička situacija u svetu se menja. Samo je pitanje treba li mi da budemo stalno žrtve svetskih promena i stalno zloupotrebljeni od jednog centra moći, čiji je sada predstavnik NATO. Knez Pavle je 1941. imao u rukama ugovor o neutralnosti kojim bi spasio Kraljevinu Jugoslaviju od rata. Umesto spasonosnog ugovora, naši „zapadni saveznici“ su nam spremili puč, a potom i sve strahote rata kako bi smanjili intezitet napada na sebe.

Neiskreno i neubedljivo izvinjenje, u stvari žaljenje za civilnim žrtvama, koje inače pragmatični anglosaksonci vode kao kolateralnu, usputnu štetu, nije dobar znak, jer i dalje se odnose prema nama kao prema infantilnoj državi i naciji sa kojom mogu da rade šta hoće.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *