DuhTeloZdrav život

Čovek koji je umalo zaboravio da umre

Moraitis Stamatis, nije znao svoje tačne godine, negde između 98 i 102, ali je zahvaljujući spletu događaja postao predmet brojnih novinskih tekstova.  Specifična životna priča, koja ga je dovela do izolovanog ostrva Ikarija, na kome je doživeo nadprosečne godien počela je 1976. dijagnozom kancera, krajnje pesimističnom, te prognozom lekara da mu je preostalo svega par meseci života.

Moraitis je grčki imigrant u SAD, ratni veteran koji je u novom svetu pokušao da nađe novi život.

Čak 9 različitih američkih lekara postavili dijagnozu raka pluća 1976. Godine.

Dalu su mu 6 meseci života i preporučili mu da započne agresivan tretman protiv raka. On je odbio i umesto toga se vratio u svoju domovinu Ikariju. Onda se desilo nešto neverovatno.

suočen sa dijagnozom doneo je pragmatičnu odluku, sahrana je jefrinija u Grčkoj te je rečio da se vrati na ostrvo na kome je rođen kako bi tamo bio sahranjen.

U početku je provodio dane u krevetu, dok su se njegova majka i žena brinule o njemu. Povratila mu se vera. Nedeljom ujutru, penjao se na maleno brdo gde se nalazi grčka pravoslavna kapela u kojoj je njegov deda služio kao sveštenik.

Kada su njegovi prijatelji iz detinjstva otkrili da se vratio, počeli su da dolaze svako popodne. Pričali bi satima uz flašu ili dve lokalno proizvedenog vina. Barem ću umreti srećan, pomislio je.

Narednih meseci je počeo da se oseća jačim. Jednog dana, osećajući se ambiciozno, želeo je da posadi nešto povrća u baštu. Nije očekivao da će doživeti da ih ubere, ali je uživao u suncu, udišući vazduh pored okeana. Drugi će moći da uživaju u njegovom povrću kada umre, pomislio je.

Šest meseci je došlo i prošlo. Moraitis nije umro. Umesto toga, ubrao je povrće i,osećajući se ohrabreno, očistio porodični vinograd. Prilagodio se rutini ostrva, budio kad je želeo, radio u vinogradu do podneva, pravio sebi ručak i onda bi obično napravio dužu dremku. Uveče bi često otišao do lokalne kafane gde je igrao domine i do posle ponoći.

Godine su prošle, a njegovo zdravlje se poboljšalo. Dozidao je par soba na roditeljsku kuću kako bi deca mogla da ga posete. Proizvodio i do 1.500 litara vina godišnje u svom vinogradu.

Tri i po decenije kasnije, imao je 97 godina, a nije imao rak. Nikad nije išao na hemoterapiju, uzimao lekove niti tražio bilo kakvu drugu terapiju. Samo se preselio u Ikariju.

„Kada sam se posle 25 godina vratio da pitam svoje lekare kako je to moguće, oni su svi bili mrtvi“, rekao je Moraitis.

Preminuo je 3. februara 2013. ali ne od kancera.

Grčka ostrva su poznata po zdravoj kuhinji, te su kod njih srčane bolesti veoma retke. Devičansko maslinovo ulje, arugula, švajcarska blitva, ugljeni hidrati, sočiva, hleb od celog zrna, zatim začini kao što su origano, peršun i vlašac odlične su namirnice za zdravo srce. Takođe se po tradiciji crveno meso ne konzumira više od jednom nedeljno.

„Možda nemamo mnogo novca, ali uvek imamo hranu na stolu i zabavljamo se sa porodicom i prijateljima. Nismo u žurbi da uradimo sve u toku dana, pa nekad radimo i noću. Na kraju dana, ne odemo kući da bismo seli na dvosed.“

 

 

 

izvor:http://www.pappaspost.com/remembering-stamatis-moraitis-man-almost-forgot-die/

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *